Kamay

U središtu Afganistana surovi, ali predivan krajolik u potpunosti oblikuje ljudske živote. Mirni kadrovi visokih planina, kamenih pustinja i nemilosrdnih vremenskih uvjeta uvode nas u život jedne obitelji, pripadnika etničke skupine Hazara, čija je višestoljetna, pa i tisućljetna prisutnost na području Iranske visoravni i Afganistana, bila i ostala dio turbulentne društveno-političke realnosti u regiji. U prikazivanju svakodnevnog života sedmeročlane obitelji u dvosobnoj kući, vrlo postepeno se otkriva, sloj po sloj, kako je njihov naizgled miran i izolirani život, prekriven teškom traumom gubitka jedne članice obitelji. Sjećanja, misli i vlastite osjećaje o smrti sestre Zahre – studentice veterinarske medicine u Kabulu, Freshta ne dijeli ni sa kim, čak niti sa članovima obitelji. Freshta se sjeća svoje sestre prvenstveno posredstvom krajolika njihova djetinstva i sakupljanjem autohtonog bilja koje je Zahra koristila za fakultetsku nastavu. Svoju poziciju mlađe sestre, također pripadnicu diskriminirane etničke skupine Hazara, ona pregovara odlaskom na faks kako bi izborila pravo na obrazovanje za pripadnice Hazara etničke skupine. Tim činom sjećanje na Zahru živi kroz njezinu mlađu sestru koja nastavlja tešku borbu za žensku emancipaciju i anti diskriminatorne prakse prema etničkim manjinama u Afganistanu.
‍
Film Kamay, koji nosi ime po biljci koju je Freshta sakupljala sestri za njezin studij, tematizira, između ostalog, višestoljetnu represiju koju autohtono stanovništvo Afganistana proživlja. Isto tako, redatelji Ilyas Yourish i Shahrokh Bikaran ukazuju na važnost sagledavanja određene društvene pojave, primjerice smrti mlade studentice Zahre, kroz intersekcijsku leću diskriminacije kako na temelju spola, tako i na temelju etničke pripadnosti. Iako se društveni i politički kontekst prikaže u svojoj punoj kompleksnosti tek u u zadnjoj četvrtini filma, tragovi svakodnevnih strahova, prepreka, političke nestabilnosti i diskriminacija na raznim osnovama vidljivi su od prve minute filma. Unatoč činjenici da su ih suštinski zatekle iste sudbine, kroz Freshtinu determinaciju za obrazovanjem i osamostaljenjem, isto ono koje je i priželjkivala njezina starija sestra, taj san slobode kao da postaje barem malo bliži i ostalim djevojkama u Afganistanu.
‍
Zahrin život i obrazovanje bilo je obilježeno intersekcijskom diskriminacijom – onoj na osnovi spola, ali i etniciteta. Kamay, prikazujući svakodnevni život i različite borbe i strahove kroz koje, kako Freshta, tako i cijela obitelj prolazi, snažno ukazuje na nepostojanje slobode bez istovremenog razlaganja i roda i etniciteta kao opresivnih režima u suvremenosti.

‍