Šume, šume

Odnos čovjeka i prirode, odnosno zatečenog krajolika, pokazalo se kao zaista nepresušni izvor inspiracije za različite žanrove filmskog stvaralaštva od njegovih početaka. Od tematizacije religijsko-ritualnih momenata čovječanstva, pa sve različitih borbi za opstanak i ostanak na tisućljetnom teritoriju predaka i pretkinja, film se pokazao kao zahvalan medij za preispitivanje povijesnih i političkih struktura koje povezuju različita društva s njihovim prirodnim sredinama.
‍
Jedna od zasigurno regionalno najistaknutijih poveznica između kolektiva i prirodnog krajolika tiče se Narodnooslobodilačke borbe (NOB) u kojoj su različiti prirodni tereni – dinarski krš, šume Gorskog kotara i brežuljci Zagorja, često činili najvjernije saveznike boraca i borkinja. Upravo je taj odnos tema najnovijeg dokumentarnog filma redateljice Renate Poljak Šume, šume u kojem se, preko priča četiriju partizanki, tematizira važnost poznavanja prirodnog krajolika. Prema riječima i svjedočanstvima partizanki  - Nanice, Marije, Hilde i Zdenke, šuma ih je štitila i skrivala te, na kraju, i uvelike pomogla u pobjedi nad neprijateljem. U arhivski zanimljivom istraživačkom projektu, Poljak predstavlja nepoznatu povijest borkinja, bolničarki pa sve do radiotelegrafkinja preko sačuvanih fotografija, sjećanja i dnevničkih zapisa.

Šume, šume prepoznaju važnost i značaj bilježenja svjedočanstva ovih žena, budući da se povijest rata i narodnih borbi, pa tako i na ovim prostorima, još uvijek uglavnom prepričavaju i bilježe iz perspektiva boraca, dok njihove suborkinje, koje su itekako aktivno sudjelovale i doprinijele konačnoj pobjedi nad okupatorima, često ne dobivaju priliku podijeliti svoja iskustva. Ovim filmom povijest, ali i živa sjećanja NOB-a, dobila su priliku još jednom podsjetiti publiku na važnost (filmskog) bilježenja kolektivne prošlosti i osobnih iskustava istih.

‍