Mačke iz Gokogu hrama

Gradeći godinama svoj prepoznatljivi redateljski i snimateljski pristup, u kojem se nazire utjecaj Yasujira Ozua i takozvanog „tatami“ kuta snimanja, japanski dokumentarist Kazuhiro Soda u svojem najnovijem filmu Cats of the Gokugo Shrine (2024), navedenu prepoznatljivu tehniku snimanja dovodi do nove razine promišljenosti i shvaćanja odnosa kamere u odnosu na filmski subjekt. Od prvog kadra, u kojem jedna od mnogih mačjih stanovnika svetišta Gokogu u malom japanskom selu Shimado, nesramežljivo dolazi u kontakt sa samim Sodom, postaje jasno kako će upravo ostvareni kontakt između mačjeg i čovjekovog svijeta biti u fokusu filma. Često spuštajući kameru na razinu mačje perspektive, ili na perspektivu svojih ljudskih sudionika, eliminarući tako vizualnu percepciju redateljske superiornosti nad svojim filmskim subjektima, Soda svoju prezentnost kao redatelj istovremeno eliminira, ali i dodatno naglašava, čineći tako zanimljivi spoj opservacijskog i angažiranog dokumentarizma.
‍
No, svetište Gokogu nije isključivo dom mnogim uličnim mačkama, iako je zbog njih kolokvijalno nazvan i Mačjim svetištem, već je desetljećima i lokalno mjesto okupljanja, društvenog sjećanja, mjesnih manifestacija i zajedničkih radnih akcija. U smirenom i pažljivo građenom filmskom portretu svetišta Gokogu, seoskih stanovnika i njihovih mačjih sugrađana, Soda s lakoćom postaje dijelom lokalne sredine, stupajući u kontakt s brojnim stanovnicima i upoznajući se s njihovim dnevnim životima. No, ono što Soda iz filma u film primjenjuje je, mogli bismo reći, „radikalno promatranje“, odnosno namjerni izostanak ekstenzivne pripreme za snimanje i prethodnog istraživanja, već potpuno prepuštanje situacijama i povjerenje u slučajnosti života koje ga zateknu. Upravo je ovakvih situacija bilo mnogo u Cats of the Gokogu Shrine, budući da su nepredvidljivost odnosa društva i prirode, stanovništva i mački, odnosno isprepletenost čovjekovog utjecaja na prirodu i neizbježne, ali u potpunosti prirodne ciklične rotacije godišnjih doba i života i smrti, u samom centru Sodine kinematografije u cjelini.

‍