Izrael-Palestina na švedskoj televiziji

Postoji sve više i više dokumentarnih filmova isključivo baziranih na arhivskim snimkama kako povijest postaje stvar prošlosti sve brže i brže. Budući da postoji brojna građa nikada viđenih privatnih snimaka i reportaža iz svih krajeva svijeta, istovremeno postoji i zaista neiscrpan izvor inspiracije za kreativno i edukativno dokumentarno filmsko djelo. No, jesu li dokumentarni filmovi, bazirani isključivo na arhivskim materijalima, puko prikazivanje nečijih snimaka iz prošlosti, prikazanih radi edukacije gledatelja o povijesti svijeta i društva, ili se možda ipak radi o nečemu malo istančanijem? Dakako da nikada nije riječ isključivo o prikupljanju niza snimaka i izrade simplificiranog montažnog slijeda. Proces montiranja, odnosno „preslagivanja“ snimkama daje novi značaj, pa tako tim postupkom na vidjelo izlaze nove, dosad neispričane priče raznih pojedinaca, povijesnih događaja i političkih procesa.

Najnoviji dokumentarni film švedskog redatelja Görana Huga Olssona, nastao iz arhivskih snimaka televizijskih reportaža Švedske nacionalne televizije od 1958. do 1989. godine iz novonastale države Izrael, prikazuje više od tri desetljeća burne i teške povijesti u Palestini i, od 1948. godine, državi Izrael. Israel Palestine on Swedish TV 1958-1989 200-minutni je dokumentarac koji, kroz opsežno izvještavanje švedske javne televizije SVT, pokriva ključne političke, vojne i društvene krize koje su definirale regiju, odražavajući dosljednu prisutnost na terenu tijekom kritičnih trenutaka sukoba.
‍
Kroz biranje snimaka na kojima se pojavljuje mnoštvo kultnih ličnosti s obje strane sukoba i šire, uključujući Yassera Arafata, Abbu Ebana, Goldu Meir, Henryja Kissingera, Olofa Palmea, Davida Ben-Guriona, Jimmyja Cartera i druge, Olsson jasno ukazuje na veliku umiješanost, a time i odgovornost (pa i krivnju) za brojne eskalacije sukoba radi političke i monetarne dobiti vlastitih država, poglavito SAD-a i nekolicine država Europe. Ono što je posebno zanimljivo, ali prije svega tragično za vidjeti je gotovo pa identična politička i diplomatska retorika prema položaju Palestine i odgovornosti Izraela za protjerivanje desetke, pa i stotine tisuća ljudi iz regije. Danas, 2024. godine, prikazani trenuci pomirenja tijekom desetljeća izvještavanja svjetske televizije čine se dalje nego ikada prije, dok pojedinačne ljudske sudbine ostaju jednako teškima.

Kinematografski, malo je toga za analizirati u tradicionalnim terminima, budući da film funkcionira kao opsežni arhivski presjek povijesnih događaja u regiji podijeljen u poglavlja, tek na momente dopunjen kontekstualnim informacijama prikazanim na ekranu i suzdržano ispričanim od strane glumice Pernille August.
Uzimajući u obzir polarizirajuću prirodu izraelsko-palestinskog pitanja, Olssonov minimalistički pristup čini se na prvi pogled neutralnim, no upravo zbog izostanka intervencije u same snimke, može se uvidjeti kompleksnost i slojevitost političke situacije u Palestini, ali i neporecivu okrutnost, kršenje ljudskih prava i sustavnu praksu izgona Palestinaca iz Izraela. Jedan od takvih segmenata u filmu je snimka gradonačelnika Gaze Rashada Shawu i katoličkog svećenika Audeha Rantisija, zamjenika gradonačelnika grada, dok kritiziraju sporazum iz Camp Davida. Rantisi opisuje sporazume kao "pokop" palestinskog postojanja, zbog nepoštivanja palestinskog naroda od strane izraelske državne vlasti te nasilni nastavak izgradnje izraelskih naselja u Gazi unatoč navodnim mirovnim naporima. Takve scene snažno rezoniraju s današnjom tragičnom situacijom u Gazi i Zapadnoj obali te razotkrivaju neugodnu istinu: povijest se ponavlja, a unatoč spoznaji posljedica prošlih neuspjeha, krug nasilja i šutnje se nastavlja.

‍