Fantosmija

Možda i najprominentniji predstavnik sporog filma, filmaš prepoznatljive poetike iščekivanja, Lav Diaz domaćoj je publici redovito predstavljan kroz programsku nišu Human Rights Film Festivala (Melankolija, Norte, Djeca oluje, knjiga prva, Iz vremena koje prethodi…). Čin je to odgovora na potrebu za estetikama čije se razumijevanje izvodi iz sraza s konceptima oslonjenim na dominantne produkcijske okvire, kao i izmještanja fokusa prema nezapadnim kinematografijama, uključujući čitanje uvjetovano kontekstom prikazivanja. Nevezano preferirali mi Diazove dokumentarne ili igrane filmove, ukotvljenost u specifičan prostor na kojem se reflektira kompleksna povijest prožeta kolonijalističkim pretenzijama, uvijek iznova zahvaća fenomene kolektivne memorije, lokacija ispražnjenih od značenja i njihovo naknadno konstituiranje. Svaki Diazov film nužno funkcionira na ambivalenciji kognitivnog angažmana gledatelja - tumačenju u koje se upliću konkretne društveno-historijske relacije, i posvemašnjeg uranjanja u prizor potaknutog snovitom teksturom, dopuštajući transponiranje izvan zadanog okvira.
‍
Pripovjedna se linija filma Phantosmia usredotočuje na memoare narednika Hilariona Zabale, pripadnika režimskih milicija zaduženih za suzbijanje organiziranog otpora. Dok psihički ožiljci izlaz pronalaze u fizičkim manifestacijama, Zabala biva primoran aktivno se suočiti s vlastitom ulogom u zbivanjima identičnima u zemljama jugoistočne Azije, najčešće rezultatu sistemskog nasilja represivnih, i od Zapada podupiranih struktura, čiju poziciju ugrožavaju emancipatorni pokreti. Redateljevi redoviti glumci (Ronnie Lazaro, Hazel Orencio) igraju izopćenike primorane na vrstu iskošenog suživota, u kojem će se uloge stubokom mijenjati. Karakteristična monokromatičnost Diazove teme učvršćuje u svijesti gledatelja, proizvodeći jedinstvenu vizualnost na razmeđu minucioznosti i suštinskog nedostatka u slici. Unutar filmske cjeline prazni se prostor puni reminiscencijama, pri čemu će istovremeno pozicioniranje nesvodivih incidenata potaknuti nove spone komunikacije realizirane kroz osvješćivanje krivnje, suučesništva i, makar i zakašnjelog, preuzimanja odgovornosti.

‍