Ovogodišnji filmski program donosi i niz igranih i dokumentarnih filmova iz regije.
Igrani film Kada je zazvonio telefon redateljice Ive Radivojević kroz intimnu rekonstrukciju važnog telefonskog poziva istražuje dislokaciju i prirodu sjećanja. U jedanaestogodišnjem umu glavne junakinje telefonski poziv briše cijelu njezinu zemlju, povijest i identitet te krije njeno postojanje u knjigama, filmovima i sjećanjima onih rođenih prije 1995. godine. U skoro eksperimentalnoj maniri, ovaj film modificira određujući društveni trenutak, preobrazivši ga u iskustvo tinejdžerice i naknadnu rekonstrukciju izgradnje sjećanja, zagušenog atrofiranim okolnostima devedesetih. Film je prikazan u službenom programu Concorso Cineasti del Presente na 77. Filmskom festivalu u Locarnu.
Srpski redatelj Mladen Kovačević redovit je festivalski gost, a najpoznatiji je po svojim dokumentarcima. Ove godine na HRFF-u će hrvatsku premijeru imati njegov igrani film Mogućnost raja koji nastaje u srpsko-švedskoj koprodukciji. Film je svjetsku premijeru imao u selekciji Dani autora na venecijanskom filmskom festivalu. Riječ je o poetski intoniranom eseju smještenom u geografski neodređen ambijent poticajne vizualnosti - prostor interferencije isprekidanih okrajaka života zatečenih stanovnika. Mogućnost raja je film o tenziji između životnih mogućnosti koje se vrte oko pitanja kakav život bi trebalo živjeti, gdje nas svaka odluka vodi ka drugačijoj verziji nas samih. I dok zemaljski raj nije ništa više od ideala mašte, neumorna potraga čovječanstva za srećom ne prestaje.
Kratkometražni igrani film Milena redatelja i scenarista Željka Stanetića govori o prisilnoj mobilizaciji ljudi koji su tijekom ratova devedesetih izbjegli u Srbiju iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kolektivnoj traumi devedesetih Stanetić pristupa kroz vizuru krivnje zbog nemogućnosti odupiranja represiji proizašloj iz sveobuhvatne političke instrumentalizacije. Kratki film interferira dvije pripovjedne razine, onu retrospektivnu, i onu pozicioniranu u suvremenost, iz čijeg sudaranja proizlazi mučnina koja se širi van granica kadra. Razorne posljedice potiskivanja i negiranja odgovornosti, manje vidljivih, ali nepobitnih tragova ratne destrukcije, nagrizaju društveni okvir prema konačnom poništenju individue. U glavnim ulogama nastupaju Branka Katić, Milica Sužnjević, Igor Greksa i Aleksandar Đurica.
Crnogorski dokumentarni film Porodica na određeno vrijeme redatelja Seada Šabotića potraga je samog autora za Gorčinom, junakom svog filma, kojeg traži uz pomoć prijatelja Dragana. Put ih vodi u Gorčinovo rodno selo, gdje se gube u izoliranim selima, pretvarajući potragu u alegorijsko putovanje u nepoznato. Porodica na određeno vrijeme angažiranu temu preobražava u metafilmsku igru, u kojoj uobičajeni dokumentarni subjekti postaju suučesnici i sukreatori filma, tendirajući poništenju konvencionalnih registara svake, pa i društvene i filmske danosti.
Kratki kosovski hibrid dokumentarca i eksperimentalnog filma Like a Sick Yellow redateljice Norike Sefa nagrađen je Srcem Sarajeva za najbolji kratki dokumentatni film kao i najbolji kratki film na festivalu Beldocs, dok je premijerno prikazan na festivalu u Rotterdamu. Spomenuti film tkanje je arhivskog materijala videokaseta obiteljskih priča koje više ne postoje. Uranja u Norino sjećanje, gdje se stapaju stvarnosti, prostor života postaje pozornica i izvedbena rutina. Like a Sick Yellow plastični je izraz formiranja sjećanja preopterećenog emocijom, krhkog pred izvanjskim intervencijama, nastao na nemogućem međuprostoru, razgraničenju predosjećaja i već izvršenog čina.
Formiran oko četiri glavne priče, hrvatski dokumentarac Šume, šume autorice Renate Poljak spaja vizualno impresivne segmente sa svjedočanstvima partizanki. Nanica (18), koja je umrla još u ratu, iza sebe je ostavila dnevnik. Marija(87) prije nekoliko godina dala je audiointervju te imamo zabilježen njen glas. Preostale dvije protagonistice Hilda (105) i Zdenka (96) strasno svjedoče o svojim ratnim i poratnim iskustvima. Film traga za skrivenim ženskim principima, formama i značenjima u pričama koje znamo, koje mislimo da znamo i koje tek trebamo saznati – i kojima diže spomenik. Autorica tako predstavlja nepoznatu povijest borkinja, bolničarki pa sve do radiotelegrafkinja preko sačuvanih fotografija, sjećanja i dnevničkih zapisa. Šume, šume prepoznaju važnost i značaj bilježenja svjedočanstva ovih žena, budući da se povijest rata i narodnih borbi, pa tako i na ovim prostorima, još uvijek uglavnom prepričavaju i bilježe iz perspektiva boraca. FIlm je osvojio Nagradu za Human Rights u Regionalnoj selekciji na 20. Filmskom festivalu Slobodna zona u Beogradu.
Kadence za vrt dokumentarni je film stalnog festivalskog gosta, redatelja Daneta Komljana u kojem on prati berlinsku Queer zajednicu pod imenom Mollies koja je desetljeće živjela u sinergiji u kamp kućicama, polako gradeći inkluzivnu i slobodnu zajednicu. Iako je Berlin poznat po vibrantnom noćnom životu i queer sceni, Komljen se stilski odmiče od portretiranja navedene zajednice kroz već znanu prizmu, te pruža u potpunosti inovativan i nestereotipan uvid u živote pojedinaca Mollies zajednice, raslojavajući postupno tragove pojedinačnih priča i sudbina. Mnogi razmišljaju o povratku uzemlju rođenja, dok drugi samo žele otići iz Berlina u nepoznato. Okupljeni oko logorske vatre, raspravljajući o svojim sljedećim životnim pothvatima, početni romantični dojam o zajedničkom životu ubrzo nestaje, budući da je kontekst deložacije te kraj jedne ere postao glasnim predznakom zadnje trećine filma. Film je nagrađen Grand Prixem na festivalu Beldocs te prikazan na festivalima Cinéma du réel i Karlovy Vary.