Novo 22. izdanje Human Rights Film Festivala otvoreno je sinoć u Kaptol Boutique Cinema projekcijom nagrađivanog indijskog igranog filma Ljubav u Mumbaiju (All We Imagine as Light) autorice Payal Kapadie.
Ceremoniji otvaranja nazočili su brojni uzvanici, festival je najavio direktor festivala Petar Milat, a službeno otvorila izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba Ivana Kekin, potpredsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba.
Sa genocidom koji se dešava na Levantu, agresijskim ratom u Istočnoj Europi, autoritarnim političarima koji se vraćaju na vlast, situacija je daleko od dobre. Čini se da već dugo nismo živjeli u tako neugodnim vremenima. Međutim, ono na čemu možemo raditi je da jednoj kulturi laži možemo suprotstaviti kulturu drukčijosti i kulturu afirmacije vlastitih i tuđih prava - to je najviše što možemo učiniti, izjavio je Petar Milat.
Ovaj festival je mjesto susreta ideja, priča i ljudi, mjesto na kojem se redovito podsjeća kako snaga filma može mijenjati i otvarati nas za nove perspektive te kako je umjetnost tu da ukazuje na mogućnost promjene dajući nam time moć da stvari i mijenjamo. Kako je ovaj festival otvoren za sve, program je besplatan čime šalje jasnu poruku da je kultura za sve, a time i dijalog, a samo dijalog nas može spasiti, izjavila je Ivana Kekin, izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba te potpredsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba,
Igrani film Ljubav u Mumbaiju Payal Kapadie, prvi je indijski film nagrađen Grand Prixem na canneskom filmskom festivalu, čime je Kapadia ujedno prva nagrađena indijska redateljica. Postavivši kameru u srce vreve, susreta i prolaza Mumbaija, Kapadia istraživanje gesti unutar repetitivnih radnji i ekspanziji otuđujućih modela egzistencije, zaustavlja na tri junakinje, redom povučene zaposlenice bolnice, koje suživot veže i izvan radnog okruženja. Dok želje, ambicije i proturječna poimanja junakinja interferiraju na pripovjednoj razini, u prvi plan izbijaju društvene anomalije, stvarni pokretači nesigurno motiviranih postupaka. Ljubav u Mumbaiju jednako locira društvene nejednakosti i klasnu nepropusnost, u indijskom društvu tradicionalno ukorijenjenu, da bi je globalni sveprožimajući sustav dodatno potencirao, kao što uvodi suptilnu feminističku perspektivu potrage za autentičnim vezama i formiranja poticajnih zajednica u društvu permanentne nesigurnosti i mijene.