Zona interesa

Želio sam uhvatiti kontrast između nekoga tko toči šalicu kave u svojoj kuhinji i nekoga tko je ubijen s druge strane zida – koegzistenciju te dvije krajnosti.

Filmova o žrtvama i počiniteljima Holokausta ne manjka. Ipak, kut iz kojeg Jonathan Glazer pristupa ovom užasu u filmu Zona interesa neviđeno je iščašen – nijedan film o Holokaustu nikada nije bio predaniji ilustriranju banalnosti zla, jer nijedan film o Holokaustu nikada nije bio predaniji potpunom ignoriranju samog zla. Ova antropološka studija prikazuje zapovjednika Auschwitza Rudolfa Hössa i njegovu suprugu Hedwig kako nastoje izgraditi idiličan život za svoju obitelj u kući smještenoj tik do bodljikave žice logora. Od tamošnjih zvjerstava dijeli ih jedan tanki zid i nešto deblja, čelična farsa. Rudolf je obiteljski čovjek koji čita svojoj djeci priče za laku noć, dok prozor spavaće sobe gleda na oblake dima krematorija. Hedwig je majka koja brine o vrtu i u slobodno vrijeme prebire po odjeći žrtava u potrazi za kojom dobrom bundom, dok im se djeca u pozadini igraju sa zlatnim zubima spaljenih.

Hrabro zamišljena i jezivo izvedena, Zona interesa inspirirana je istoimenom knjigom Martina Amisa iz 2014. godine, ali dok su u romanu likovi fikcionalni, Glazer portretira stvaran karakter Rudolfa Hössa – zvijezdu u usponu u nacističkoj stranci. U ovom preciznom upriličenju surađivao je s muzejom Auschwitz-Birkenau te je dobio posebnu dozvolu za pristup arhivama, gdje je pregledao svjedočanstva preživjelih i pojedinaca koji su bili zaposleni u kućanstvu Hössovih. Svoja saznanja komunicira objektivnom strogom formom koja izbjegava lažnu retoriku: na zvučnom planu žamor ljudi bez imena i lica utopljenih u buci iz koje niti jedna riječ ne isplivava, na vizualnom planu estetika hladnog nadzora, plošnog i distanciranog od svojih likova, ravnodušna poput njih samih