Svi operateri su trenutno zauzeti

U prepoznatljivoj autorskoj maniri upiranja o filmske i kulturne reference, kao i naoko čvrstu narativnu okosnicu, za koju se uvijek iznova ispostavlja da titra na rubu raspada, Dalibor Barić donosi film o aktualizaciji, zastranjenjima i zabludama stvaralačkog procesa. U najnovijem je ostvarenju elementarna priča konkretnija no što je to bio slučaj s dojmljivim prethodnikom Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa, ilustrirajući problematiku položaja komercijalnog pisca/scenarista, umjetničke hiperprodukcije i promicanja kvantitete pred kvalitetom, uključujući neizbježne konotacije korištenja umjetne inteligencije u pisanju kao sredstvu proizvodnje potrošnog sadržaja.

Dileme kreativne krize Barić izražava na formalnoj razini zapadanjem u značenjske i pripovjedne petlje, permanentne povratke na polazišnu točku uz zahtjev za alternativnom razradom. Filmsko vrijeme se umnaža, likovi profiliraju na razmeđu sna i jave, a književno-umjetnički svjetovi u koje su upleteni neprekidno probijaju u takozvanu prvu razinu filmske stvarnosti. Svi operateri su trenutno zauzeti pak istovremeno komunicira s drugim filmovima redateljeva opusa, ali i filmskog kanona u širem smislu, stoga će se motivi Marienbada referirati na Prošle godine u Marienbadu Alaina Resnaisa, kao i Barićev Marienbad First Aid Kit, potvrđujući tezu da se snima uvijek isti film, element grandioznijeg narativa u aktivnom odnosu prema vlastitom okružju. Barićev je film prvenstveno metafilm, raspetljava se u razmišljanju o njemu samom unutar konkretnih zadatosti priče. Junak indikativna imena Roman Novotny ispisuje tekst koji se direktno vizualizira, na sinestetski način poništavajući granice filma, likovnosti i književnosti da bi se približio nedohvatljivom idealu totalnog stvaralaštva.