Pometnja

Oblikujući istovremeno sadržajnu ali i meditativnu filmsku poemu kroz sanjive prizore i formalnu kontrolu, Ben Rivers zamišlja postapokaliptični svijet lišen ideje odrastanja, jezika i čvrstih značenjskih uporišta. Mare’s Nest, utemeljen na jednočinki Dona DeLilla The Word for Snow, pronalazi uporišnu točku u liku djevojčice Moon, čije se putovanje divljim krajolicima pretvara u odiseju kroz ruševine zaboravljene civilizacije. Rivers postepeno gradi filmski svijet magičnim prizorima kamenih labirinta, maglovitim ravnicama i statičnim kadrovima dok kamera nenametljivo bilježi njezine dojmove, suptilno dopuštajući krajoliku i likovima da oblikuju vlastiti ritam postojanja.

Kontinuirani susreti koji se ostvaruju tijekom filma funkcioniraju poput začudnih vinjeta. Kratki dijalozi radikalno oblikuju ritam filma, u stilu haiku poezije o svijetu koji iščezava. Rivers pritom koristi tišinu kao vrijedan dramaturški element - praznine između rečenica otvaraju prostor za vlastita tumačenja, a jezik postaje krhka granica između budnosti i sna.

Strukturiran u niz poglavlja, film nalikuje fragmentiranoj književnoj kompoziciji, ali upravo u navedenom ovo djelo pronalazi emocionalnu snagu i narativnu jedinstvenost. Krajolik nije tek pozadina, već zrcalo Moonine unutarnje nesigurnosti – hladan, na rubu raspada, no začudno lijep. Mare’s Nest tako ostaje sugestivno ostvarenje koje svojom formalnom preciznošću i atmosferičnom slikovitošću otvara prostor za kontemplaciju o jeziku, prirodi i kraju ljudskog svijeta.