Filmovi

Medena zemlja

Tamara Kotevska, Ljubomir Stefanov • Sjeverna Makedonija • 2019 • 87′
NEDJELJA 01.12. • 19:00 • kino Tuškanac

 

originalni naslov: Honeyland • režija: Tamara Kotevska, Ljubomir Stefanov • scenarij: Tamara Kotevska, Ljubomir Stefanov fotografija: Fejmi Daut, Samir Ljuma • format: DCP titlovi: hrvatski, engleski • nagrade: Nagrada Velikog žirija za najbolji dokumentarni film, Nagrada za najbolju fotografiju, Sundance Film Festival 2019; Nagrada “Zlatna Atena” za najbolji dokumentarni film, Athens International Film Festival 2019; Nagrada žirija filmskih kritičara za najbolji film, São Paulo International Film Festival 2019 • žanr: dokumentarni

 

“Pakao, to su drugi!” – konačno će shvatiti jedan od junaka Sartreove drame Iza zatvorenih vrata, koji se zatočen u društvu nepodnošljivih ljudi uzalud nada odlasku u “pravi” pakao. Slična pomisao sigurno je barem jednom prošla glavom sredovječne medarice Hatidže, junakinje ovogodišnjeg festivalskog hita Medena zemlja, čiji težak, ali harmoničan život s bolesnom majkom i pčelama na izoliranom makedonskom obronku neočekivano uzdrma dolazak novih susjeda. Mnogobrojna i glasna obitelj predvođena beskrupuloznim pater familiasom Husseinom nastanjuje svoju kamp prikolicu pored Hatidžine kamene nastambe, zajedno sa stadom krava, mačaka i kokoši. Medarica se isprva ne buni, dapače, čini se da joj godi druženje, pogotovo s djecom koju sama nikada nije imala. Tražeći dodatni izvor zarade, Hussein se vrlo brzo počne interesirati za Hatidžin zanat kojem ga ona rado podučava. Pritom ga upozori da uvijek, ali uvijek mora ostaviti polovicu meda za svoje pčele koje bi u suprotnom mogle napasti njezine i ugroziti cijelu proizvodnju… 

Makedonski dvojac proveo je gotovo tri godine u snimanju svakodnevnice fascinantne i hrabre turske medarice koja je donedavno sa svojom majkom bila jedina stanovnica nedostupnog planinskog mjestašca. Opredjeljujući se za formu opservacijskog dokumentarca, autori distancirano prate njezin duboko posvećen rad s pčelama, iscrpljujuće odlaske na satima udaljenu tržnicu kako bi prodala svoje proizvode, te dirljivo nježan odnos s onemoćalom i nagluhom majkom. Pojava temperamentnih i živopisnih nomada, dijametralno suprotnog načina života i vrijednosti, redateljima je došla kao ludi blagoslov i prilika za razvoj klasičnije narativne strukture s neizbježnom pojavom konflikta. A upravo se u tom na momente šarmantnom i humornom sukobu ogleda suvremeni odnos čovjeka prema prirodi – njegova beskrupulozna eksploatacija i zanemarivanje u slijepoj utrci za maksimiziranjem profita. Medena zemlja utoliko poprima karakter iznimno aktualne osobne i političke geste za očuvanje i održivo korištenje sve manje dostupnih prirodnih resursa.