Vijesti

14. HRFF se otvara večeras uz dokumentarce Wernera Herzoga i Abbasa Kiarostamija

Četrnaesti Human Rights Film Festival službeno počinje večeras u 20 sati u kinu Europa, uz projekcije filmova Tko bi rekao: Fantazije umreženog svijeta Wernera Herzoga te Vodi me kući Abbasa Kiarostamija.

Novi dokumentarac istaknutog njemačkog autora govori o učinku Interneta, robotike, umjetne inteligencije i “interneta stvari” na živote ljudi. Herzog bilježi utjecaj virtualnog svijeta od njegovih početaka do najšireg dosega, istražujući digitalni krajolik s jednakom znatiželjom i maštom kakvom je prethodno pristupao istraživanju destinacija kao što su Amazona, Sahara, Južni pol ili australska divljina. Ovdje on vodi gledatelje na putovanje kroz niz provokativnih razgovora koji otkrivaju načine na koje je digitalni svijet transformirao način na koji virtualno funkcionira u stvarnom svijetu posla, obrazovanja, zdravstvene zaštite, kao i samu srž i način na koji vodimo i održavamo naše privatne odnose.

Pored spomenutog naslova, u sklopu otvaranja festivala, bit će prikazan i posljednji dokumentarac nedavno preminulog Abbasa Kiarostamija, jednog od vodećih iranskih i svjetskih filmskih autora. Riječ je o kratkom dokumentarcu Vodi me kući u kojem je autor kamerom zabilježio prekasne pejzaže juga Italije s fokusom na drvorede i stepenice.

Program festivala počet će i prije službenog otvaranja, u 17 sati, i to projekcijom dokumentarca 76 minuta i 15 sekundi s Abbasom Kiarostamijem autora Seifollaha Samadiana u kojem će gledatelji imati jedinstvenu priliku zaviriti u dosad neobjavljene i neotkrivene trenutke Kiarostamijeva života i rada. Naime, Samadian je bio jedan od njegovih najbližih suradnika pa spomenuti film uključuje snimke koje su obilježile njihovo 25 godina dugo prijateljstvo, i to kroz različite prilike i događaje: filmske festivale, izložbe, umjetničke događaje, radionice kao i svakodnevna druženja.

Nakon službenog otvaranja, u 22 sata u kinu Europa bit će prikazan dokumentarac Havarija autora Philipa Scheffnera. Havarija je rezultat radikalne odluke da se, u svjetlu tekuće izbjegličke krize, bogati filmski materijal zamijeni s tri i pol minuta dugim filmom u kojem je prikazana mala barka s alžirskim izbjeglicama koja pluta modrom pustarom: taj kadar je proširen usporenim snimkom na dužinu dugometražnog filma, a dinamičnost je ostvarena njegovim ozvučenjem. S medijskom reprezentacijom izbjegličke krize slike nesreće su nas preplavile. Havarija odgovara na tu situaciju kondenzirajući zvukove i razdvajajući ih od slika da bi oblikovala prostor percepcije koji dopušta gledatelju da pojmi način na koji gleda bez da pritom izgubi iz vida ono što gleda.

05.12.2016. | NATRAG