Filmovi

Mimosas

Oliver Laxe | Španjolska | 2016 | 93′

PETAK 09.12. | 20:00 | MM centar

 

originalni naslov: Mimosas

uloge: Ahmed Hammoud, Shakib Ben Omar, Said Aagli, Ikram Anzouli, Ahmed El Othemani, Hamid Fardjad, Margarita Albores, Hwidar

scenarij: Oliver Laxe, Santiago Fillol

fotografija: Mauro Herce

montaža: Cristóbal Fernández

zvuk: Amanda Villavieja

produkcija: Zeitun Films, LČa prod, Rouge International

web: mimosas.com

format: DCP

titlovi: hrvatski, engleski

nagrade i nominacije: Nespresso Grand Prize – La Semaine de la Critique, Cannes Film Festival 2016.; posebna nagrada žirija, Seville European Film Festival 2016 , službena selekcija Karlovy Vary Film Festival 2016.; službena selekcija London Film Festival 2016.; službena selekcija New York Film Festival 2016.; službena selekcija Toronto Film Festival 2016.; službena selekcija Busan Film Festival 2016.

Minimalistički travelogue? Kripto-western? Over-konceptualno djelo s nejasnim ciljevima i nakanama? I sve i ništa od toga. Oni koji poznaju opus Bena Riversa (kojemu se u odjavnoj špici i zahvaljuje), ili pak filmove Lisandra Alonsa (posebno Jauju, prikazanu i na HRFF-u 2014.) uživat će i obožavati Mimosas i Laxeovu kombinaciju sufističke meditacije i vizualnog savršenstva.

Radnja slijedi karavanu koja prati umirućeg šeika do srednjovjekovnog grada Sijilmasa, gdje će biti pokopan. Na početku filma – koji bi lako mogli zamijeniti za povijesnu dramu – putnici razmatraju da li da skrate put prolaskom kroz planine Atlasa, iako nije sigurno da je to uopće put prema njihovu odredištu. Naglo i bez najave, u zbunjujućoj tranziciji, prebačeni smo u suvremeni Maroko, u provincijski gradić na burzu rada na otvorenom. Shakib, mehaničar, ujedno i laički propovjednik, izabran je za pratitelja karavane. Rečeno mu je da je njegov zadatak osigurati sigurnost na putu i on se, spuštajući se poput profeta s brda, pridružuje putnicima.

Šeik ubrzo umire, a dva člana karavane sumnjive prošlosti i još sumnjivijih nakana, tvrde da znaju put kroz planine. To je trenutak u kojemu film silazi s utabanog puta. I geografski i narativno. Scenski užitci – kako vizualni, tako i auditivni, posebno to vrijedi za vjetrovite soundscapeove – svakako će prizvati u sjećanje Forda ili Hawksa, bez obzira radi li se o jezeru pod mjesečinom, ogoljelim obroncima ili jednostavno mazgama koje grickaju oskudnu travu. 16-mm kamera je impresivna, posebno u dugim kadrovima probijanja kroz snijeg ili u masovnom silasku s velike visine, à la Aguirre, gnjev Božji.

No, kako se grupa moralno osipa, a sumnje i propitivanja smisla i puta postaju sve češća – tu je i više no malo Becketta – Shakib postaje sve asertivniji u svojim pozivanjima na vjeru, koja će im – tvrdi – jedina pokazati put do Sijilmasa. Repetitivnost koja slijedi, sve ubrzanija, sve više sliči derviškom plesu u kojemu nestaju narativna i filmska pravila, a apstrakcija preuzima glavnu riječ.

Mimosas je podijeljen u tri dijela nazvana po različitim elementima islamske molitve, i to je jedina pomoć koju nam je Laxe spreman pružiti za razumijevanje svojega filmskog puta. Puta kojim se vrlo, vrlo rijetko ide i na koji se samo najhrabriji odvažuju krenuti.