Filmovi

Jaffa, paklena naranča

Eyal Sivan | Izrael, Francuska | 2009 | 88’

SUBOTA 10.12. | 16:00 | kino EUROPA (dvorana Müller)

 

originalni naslov: Jaffa, the Orange’s Clockwork

scenarij: Eyal Sivan

fotografija: David Zarif

montaža: Audrey Maurion

produkcija: Trabelsi Productions, Alma Films

web: eyalsivan.jaffa

format: HD

titlovi: hrvatski, engleski

nagrade i nominacije: najbolji dokumentarni film, Filmmaker Festival, Milan 2009.; Prva nagrada, Memorimage festival, Reus 2010.; službena selekcija Documentary Film Festival Amsterdam 2009.; službena selekcija Beldocs 2010.; službena selekcija Visions du Réel 2010.; službena selekcija Sarajevo Film Festival 2010.

**film se prikazuje u prisustvu redatelja, s kojim ćemo razgovarati nakon projekcije**

Politički sukobi, pa i ratovi otpočinjali su na malim, na prvi pogled beznačajnim stvarima, čudnim i nerijetko nerazumljivim identitetskim označiteljima. Nogomet je bio (možda i najbesmisleniji) povod za sukob između Hondurasa i Salvadora, a Jaffa je u središtu Izraelsko-palestinskog sukoba.

Jaffa je grad. Jaffa je naranča.

Početkom dvadestog stoljeća, naranče Jaffa u Europi i Americi bile su proizvod “mističnog Orijenta” u najboljoj maniri suvremenih marketinških kampanja: egzotične, posebne, izazovne, popraćene populističkim, simplificiranim slikama idiličnog Bliskog istoka. Nakon uspostavljanja države Izrael 1948. slika je donekle promijenjena – ostala je egzotika, ostala ja posebnost, ali pridodan joj je i izrazito naglašen simbolizam izraelske državotvornosti. Mnogo godina kasnije Jaffa je – ovaj puta ne klasičnim komercijalnim putevima – postala simbolom izraelske opresije Palestinaca.

Ovogodišnji gost HRFF-a, Eyal Sivan vodi nas kroz povijest voćke i povijest istoimenog grada, ali prvenstveno kroz povijest propagande, marketinga i percepcije, povijest suradnje, sukoba i potencijalne zajedničke budućnosti. Razgovarajući s povjesničarima, povjesničarima umjetnosti i marketinškim stručnjacima, Sivan nas vodi kroz propagandu Jaffe, kako izraelsku tako i palestinsku. Pri tome koristi zadivljujuću količinu arhivskog materijala, i vizualnog i zvučnog koji će, uslijed svakodnevne izloženosti slikama iz Gaze, Jeruzalema ili Zapadne obale izgledati krajnje nadrealno, ostavljajući pitanje kako je moguće da se u samo nekoliko desetljeća od zemlje “meda i mlijeka” čitava regija pretvorila u glavnog globalnog izvoznika vijesti o vojnim napadima, terorističkim odgovorima, odmazdama…

Jednom riječju, Edward Said-cum-Michele Foucault-cum-Norbert Elias u idealnoj mješavini.

Jaffa je brand. Jaffa je simbol.

Eyal Sivan, ako već nije, na najboljem je putu da to postane.

*Film se prikazuje u suradnji s Restartom