Govorni program

Ima li nade za nastavu povijesti?

tribina i radionica

PETAK 09.12. | 11:00 | kino EUROPA (dvorana Müller)

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću 9. prosinca s početkom u 11 sati organizira tribinu pod nazivom Ima li nade za nastavu povijesti?. Sudionici tribine će biti članovi Stručne skupine za izradu kurikuluma povijesti, nastavnici povijesti te predstavnici Agencije za odgoj i obrazovanje i Zajednice nakladnika i knjižara.

Kako su pojedini članovi Stručne skupine za izradu kurikuluma povijesti u bivšem mandatu više puta isticali, cilj novog kurikularnog pristupa u nastavi povijesti trebao bi biti usvajanje vještina i kompetencija, razvijanje sposobnosti kritičkog mišljenja, sposobnosti analize i razumijevanja povijesti, za razliku od dosadašnjeg upamćivanja činjenica. Poznavanje i razumijevanje povijesti važno je za izgrađivanje identiteta svakog pojedinca, ali s kritičkim odnosom prema prošlosti. Novi kurikulum trebao je davati nastavnicima veću slobodu u odabiru tema i načinu poučavanja, ali i učenicima u oblicima učenja.

Kako se kad je u pitanju nastava povijesti radi od jednom od suštinskih problema vezanih uz građanski odgoj mladih naraštaja, ovom tribinom želimo doprinijeti daljnjoj analizi ove teme, ukazati na njenu važnost i istaknuti da je krajnji čas da se obrazovanju pristupi odgovorno i promišljeno. Neka od pitanja kojima će se tribina baviti vezana su uz: posljedice i rezultate dosadašnjeg modela učenja povijesti, potencijal i resurse hrvatskog obrazovnog sustava za promjene, optimalne metode osuvremenjivanja nastave povijesti te mnoga druga.

Nakon tribine Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću organizira radionicu za nastavnike povijesti osnovnih i srednjih škola, s početkom u 14 sati. Radionicu će voditi Goran Đurđević, profesor povijesti. Radionica će biti usmjerena na razvijanje interaktivnih metoda poučavanja povijesti, usvajanje novih vještina i kompetencija kod učenika, razvijanje sposobnosti kritičkog mišljenja te sposobnosti analize i kontekstualnog razumijevanja povijesti, za razliku od dosadašnjeg upamćivanja činjenica. Na radionici će se koristiti materijali iz video zbirke Osobna sjećanja na ratove i druge oblike političkog nasilja od 1941. do danas. Najveći dio materijala iz kolekcije prikupljen je u razdoblju od 2010. do 2014. godine, a kolekcija sadrži oko 500 video zapisa osobnih sjećanja od kojih se najveći dio može naći na internetskoj stranici www.osobnasjecanja.hr. Materijal je pogodan za razne oblike korištenja u medijima te umjetničku i dokumentarističku obradu – objavljivanje priča i članaka o protagonistima/cama kazivanja u medijima, dokumentarni filmovi, izložbe i sl. te za korištenje u obrazovne svrhe, za istraživanja na području humanističkih znanosti, istraživanja vezana uz psihosocijalne posljedice rata i političkog nasilja, formuliranje istraživačkih programa komparativnih studija u procesu suočavanja s prošlošću te kao resurs za rad na studijama slučaja.

Nastava povijesti, tribina

Projekt u okviru kojeg je i nastala zbirka usmjeren je na društvenu funkciju povijesti te je u prikupljanju i oblikovanju materijala osobita pažnja posvećena ideji o vrijednosti zaštite ljudskih prava pojedinca. Društvenu funkciju povijesti temeljimo na razumijevanju prošlosti koja se direktno ili indirektno reflektira na sadašnjost, a potencijalno i na budućnost te je u kontekstu toga spremnost na kritički odnos prema prošlosti jedan je od temelja razumijevanja društvenih fenomena prisutnih u sadašnjosti. Zbirka sadrži sjećanja kazivača i kazivačica koji pripadaju različitim društvenim skupinama, potječu iz različitih krajeva Hrvatske, a neki od njih se svjetonazorski nalaze na dijametralno suprotnim pozicijama. Povijest koja se ovom kolekcijom prezentira nije povijest namijenjena društvenim elitama, ona ne zagovara ni jednu ideologiju, umjesto toga njezin je cilj navesti na preispitivanje prošlosti sve one koji su na tragu razmišljanja o značaju koji razumijevanje prošlih događaja ima za usvajanje demokratskih vrijednosti u nekoj društvenoj zajednici.

Ratni zločini, likvidacije političkih protivnika, povrede osnovnih ljudskih prava i sloboda, konfiskacija i nacionalizacija imovine, različiti oblici diskriminacije, delikt mišljenja, zloupotreba moći dio su nacionalne povijesti Hrvatske. U političkoj i kulturnoj memoriji ta je povijest bila prerađivana, selektivno interpretirana, ideologizirana i instrumentalizirana, a sve u svrhu zaštite političkih interesa određenih društvenih grupa koje su se nalazile na vlasti. Stoga, najveći dio odgovornost hoće li neka zemlja krenuti putem potiskivanja nasljeđa prošlosti ili će aktivirati potrebne društvene resurse (i prihvatiti sve rizike društvene nelagode koju otvaranje bolnih tema izaziva) te se s dostatnom ozbiljnošću upustiti u sustavni i dosljedni proces suočavanja s prošlošću pa time i izgradnju mehanizama demokratske države, leži na nositeljima političke moći. Strukturiranje društvenih odnosa u kojima će zaštita prava pojedinca biti osnovni postulat društvenog funkcioniranja zahtijeva određenu društvenu kapacitiranost, koju u kontekstu suočavanja s prošlošću možemo nazvati kulturom sjećanja. Na žalost, svjedočimo upornim pokušajima instrumentalizacije ljudskog sjećanja, kako na razini individualnih sjećanja tako i kroz kolektivnu memoriju. U duboko traumatiziranim društvima, u kojima zaštita ljudskih prava još uvijek nije prepoznata i priznata kao temeljna vrijednost, potiskivanje i manipulacija sjećanjima potencijalno ima dalekosežne negativne posljedice jer društvo nastavlja živjeti noseći i dalje u sebi skrivena žarišta, neuralgične točke, koje se u određenoj konstelaciji uvijek iznova mogu aktivirati. Osobito je obrazovanje o kontroverznim i osjetljivim pitanjima vezanim uz povijest iznimno važno za razvoj kritičkog mišljenja te ne smije biti sporadično i ovisno o volji pojedinaca unutar obrazovnog sustava, već standardizirani dio nastave povijesti. Proces suočavanja s prošlošću nekog društva podrazumijeva pružanje multiperspektivnog prikaza povijesnih ličnosti i povijesnih događaja i nužan je preduvjet dubljeg razumijevanja određenih povijesnih razdoblja u kojima su se događali ratni sukobi, različita previranja ili političko nasilje.

Radionica koja će se održati u okviru Human Rights Film Festivala služit će se alatima koje upravo usmena povijest omogućava. Tema koja će se obrađivati je otpor pojedinca i/ili grupe u odnosu na različite oblike političke represije koja se u pojedinim povijesnim razdobljima javljala. Temom otpora Documenta se kontinuirano bavi te je tijekom 2016 poduzela niz aktivnosti kojima je bio cilj razvijanje kulture sjećanja vezane uz otpor političkoj represiji. Na istu temu Documenta provodi i međunarodni projekt Lica otpora političkoj represiji u Europi 20. stoljeća.

Nastavnici povijesti će kroz ulomke iz sjećanja nekih od kazivača i kazivačica iz zbirke u kojima se govori o različitim oblicima otpora razvijati metodički pristup uz pomoć kojeg je moguće raditi s učenicima te ih kroz pluralizam osobnih iskustava upoznavati sa oblicima otpora koji pojedinci, skupine ili organizacije pružaju prema različitim političkim stavovima i/ili sistemima.