MAROJE MRDULJAŠ: VIZIONARSTVO NA CVJETNOM

Promjene u gradu i izgrađenom okolišu odmah su vidljive, doživljavaju se kroz neposredno perceptivno, fizičko iskustvo. Jednom podignuta zgrada postaje nesporna činjenica i nije posebno teško ispitati njene učinke pa zatim i razloge i interese koji stoje iza tih učinaka. Nešto je teže anticipirati učinke projekata koji još nisu izgrađeni, no postoje projekti koji su tako evidentno pogrešno postavljeni (bez obzira na samu njihovu arhitekturu) i motivirani “vizionarskim” sljepilom ili možda čak i samoobmanjujućom uskogrudnošću da ih i najšira javnost može intuitivno prepoznati kao pogrešku. Uglavnom takav je i Horvatinčićev projekt koji čak i zbunjuje u smislu isplativosti – zahvat je tako kompliciran da je čak i ekonomska računica ovdje zbunjujuća pa se stječe dojam da je Horvatičić više zainteresiran za simbolički kapital. No, da bi se s idejom i okolnostima nastanka tog projekta ušlo u polemiku potrebna je veća preciznost argumenata i jasnija pozicija od onih koje smo do sada čuli. Također, neće urbanost Zagreba biti upropaštena realizacijom Horvatinčićeve “vizije”, nestat će zato jer se izgradnja grada odvija pod djelovanjem istih takvih “vizija” svugdje i bez ikakve razvojne modernizacijske strategije, kako urbanizma tako i društva u cjelini. Razumijevanje društvenog konteksta ovdje je nužno, a metaideologizacija konkretnog problema kakva se cijelo vrijeme odvija u debati oko Cvjetnog trga je samo kulturni veo koji više skriva nego otkirva političku i civilizacijsku pozadinu problema.

Članak o slučaju Cvjetni trg u cjelosti možete pročitati na kulturpunktu.